Ove godine svaka je momčad zadržala prednost domaćeg terena, pobijedivši s 3:1. Na rasporedu je dakle treća, ne i konačna, ali ništa manje važna, u četvrtak 2. svibnja u Domu odbojke (17.00 sati).

Momčad Mladosti, koja je regularni dio završila impresivnim skorom 22-0, i kojima su Osječani, koji su nakon 22 kola imali 17-5 i bili treći, nanijeli u prošlom susretu prvi ovosezonski poraz, spremna je za revanš.

Marko Repek, primač-pucač Mladosti, koji će tek slijedeći mjesec napuniti 21. godinu, i čija odlična sezona nije prošla nezapaženo pa je primio i poziv na reprezentativne pripreme, pred susret u Domu odbojke kaže:

»Spremni smo za treću utakmicu, dobro smo proučili gdje smo griješili u prošloj i sigurno to više nećemo ponoviti«, kratko će Marko koji ipak više 'govori' na terenu. I dodaje:

»Pustili smo previše duge serije poena Mursi, to moramo spriječiti ranije. Nekako nas je možda uljuljkao taj prvi set koji smo dobili, kao da smo nakon toga izgubili potrebnu agresivnost, kao da je krenuo sistem »lako ćemo«. A protiv Murse se tako ne može igrati, to je jako kvalitetan sastav s odličnim pojedincima, i s njima nema opuštanja.«

O možebitnim taktičkim iznenađenjima Marko ne razmišlja.

»Toliko smo već puta igrali s njima, toliko se dobro poznajemo, da sam siguran da nas nemaju čim iznenaditi. Jednostavno, mi nismo bili pravi u Osijeku, i sada je odmah prilika da to ispravimo. Vjerujem u našu pobjedu u tom trećem ogledu, a nadam se i što većoj podršci s tribina, jer nam je njihovo navijanje i te kako potrebno,« na kraju će Marko Repek, 188 cm visoki primač-pucač, standardni član udarne postave trenera Ratka Perisa, momak koji je dan ranije, na tribinama Doma odbojke, bio među najglasnijim navijačima na utakmici njegovih klupskih kolegica protiv Dinama, također u trećem susretu doigravanja za prvakinje Hrvatske. 

Jedna od najboljih odbojkašica Mladosti, aktualnih prvakinja, srednja blokerica Mirta Freund, pred treću utakmicu doigravanja za prvakinje Hrvatske kaže:

»Svjesne smo koliko smo loše odigrale drugu utakmicu na Peščenici, mislim da nam je to bila možda i najslabija utakmica u sezoni. No, i usprkos tome, odigrale smo susret u pet setova, u svakom se vodila borba do posljednjeg poena. Dakle, i uz našu lošiju partiju mi smo zapravo na kraju imale vrlo dobar rezultat, što nas ohrabruje pred ovaj treći susret.»

Kod kuće su ipak mladostašice 'gazdarice'.

»To je naša dvorana u kojoj smo svaki dan, u kojoj treniramo i koju odlično poznajemo, što svakako može biti određena prednost, jer svaka ekipa koja gostuje kod nas ipak treba neko vrijeme za adaptaciju.»

Protiv Mladosti Dinamo je u drugom susretu sjajno služio servis.

»Odigrale su baš onako kako su i trebale, gubile su u seriji s 0-1, i morale su ići na taj rizik, na jak i opasan servis, i to ih je nagradilo na kraju. No, ne vjerujem da mogu još jednom ponoviti tako dobre serije servisa, pogotovo ne u našoj dvorani. Mi smo pak s druge strane nešto naučile iz tog poraza i svakako više nećemo gubiti na takav način. Očekujemo pobjedu, a očekujemo i naše navijače u velikom broju. Neradni je dan, mislim da bi bilo lijepo da nas podrže jer nam to puno znači. Mi s naše strane možemo obećati borbenu i atraktivnu utakmicu.«

Sve ste na broju, ili…?

»Također srednja blokerica kao i ja, Karla Burđelez, ozlijedila se u toj utakmici protiv Dinama, iskrenula je zglob, tako da je upitna za nastup, dok smo sve ostale spremne za borbu i jedva čekamo da utakmica počne.«

Igor Šimunčić, trener Lavica, zaziva ponavljanje dobre igre njegovih igračica:

„U drugoj utakmici pokazali smo ono što smo željeli, a to je da prva utakmica nije realna slika naše ekipe. U petak smo igrali dobro, a možemo i još bolje. Protiv Mladosti, to je nekad dovoljno za pobjedu, a nekad i ne jer i oni su imali svojih dobrih i loših faza kroz sve naše međusobne utakmice.

Nastavno na to, parola za utakmicu u Domu odbojke je uvijek ista, ako želimo pobijediti, a želimo, moramo biti maksimalni, kako u tehničko-taktičkoj, tako i u mentalnoj izvedbi. Međutim, ni ta utakmica ne rješava pitanje konačnog pobjednika već je samo prolazna točka do cilja, pa tako i gledamo na to, ostati miran, koncentriran i ponizan, a ako pokažemo dobru igru, rezultat neće izostati!“

Pogled na  statistiku daje naslutiti gdje leži razlog pobjede domaćeg sastava -  odservirale su 15 aseva, Mladost upola manje, sedam. U ostalim statističkim parametrima ekipe su bile skoro podjednake: poeni u napadu 61-58 za Dinamo, blokovi 13-9 za Mladost, poeni na pogreške suparnica 28-30, dakle domaće dvije pogreške više. No, tu treba svakako spomenuti i vrhunsku partiju dinamovke Babić, koja je postigla 30 poena.

Od samog starta su se domaće postavile samouvjereno, željne ostvariti pobjedu u svojoj dvorani. U svakom su setu povele, i održavale 3-4 poena prednosti većim dijelom seta, da bi im se u finišu svakoga Mladost približila i 'zakuhala' neizvjesnu završnicu. Pa su tako u drugom setu mladostašice stigle do osvajanja seta kombiniranom serijom 10-3. I u trećem je Dinamo bio 'na štihu', imale su vodstvo većim dijelom, set loptu kod 24:23, ali set na kraju na razliku pripada gošćama.

No, to nije smelo igračice Dinama u naumu da ostvare pobjedu, pa su u četvrtom setu do 25. poena stigle najlakše od svih setova, i dalje neumorno šaljući 'projektile' sa servisa. U tom je setu u samom finišu trener Dinama Šimunčić uveo mladu Kruhonju na servis, i ona mu je donijela set, no to je očito bila tek 'generalka' za peti seti. Jer, upravo je ta mlada igračica stavila posljednji poen u meču, asom, nakon što ju je Šimunčić ponovno podigao s klupe, čak kod svog vodstva 14:13 pozvao time out. Na kraju zaslužena pobjeda Dinama u doista odličnoj i uzbudljivoj partiji u kojoj su svi ljubitelji odbojke mogli uživati.

Nakon susreta to je potvrdio i trener Mladosti Darko Nojić:

»Vrlo lijepa utakmica, Dinamo je pokazao da je pravi domaćin u svojoj dvorani. Mi smo na kraju još i dobro prošli kako smo igrali i izgledali u pojedinim fazama meča, 15 as servisa nam je palo, a to je doista nešto nevjerojatno. Morat ćemo proanalizirati gdje smo griješili i vratiti se na pobjedničke staze u trećem susretu kod nas u Domu odbojke. Dinamo je agresivno krenuo u svaki set, napravili bi razliku, a tako je onda teško igrati, kada stalno moraš stizati suparnice.«

Igor Šimunčić, strateg Dinama, još pod dojmom pobjede kazao je:

»Kroz cijeli se meč provlačilo da mi diktiramo ritam, no nismo znali svaki puta na pravi način završiti set. Nakon što smo izgubili dva seta i one povele s 2-1 trebalo je zadržati mirnoću u ekipi, i to smo uspjeli. Dobro će nam doći sada odmor preko vikenda jer je već u srijedu novi susret s Mladosti, u Domu odbojke. Kruhonja je dala svoj obol, no to se od nje i očeku­­­­je, nije to iznenađenje, jer u finalnoj seriji i klupa mora doprinijeti i dati svoj obol.

U prvom redu, ponosan sam na cure kako su izdržale utakmicu i nadam se da će im se vratiti sve što smo radili s njima kroz cijelu sezonu. Uspjeli smo obraniti domaći teren, i što je najvažnije dizati razinu igre kako je utakmica odmicala.

Stoga sa optimizmom gledamo prema srijedi i trećoj utakmici, ali svjesni da jedino maksimalnim pristupom, kako tehničko-taktički, tako i emotivno, možemo parirati Mladosti na njihovom terenu.«

Lucia Babić, igračica Dinama:

»Jako teška utakmica, puna preokreta, kako rezultatski tako i psihološki. Smatram da smo kroz sezonu pokazale već nekoliko puta da možemo biti dostojan protivnik Mladostašicama, tri pobjede više nisu slučajnost. U srijedu ćemo se opet potruditi da utakmica bude vrijedna finala.«

No, serija je duga, pokazalo se to i lani kada je mladostašima za konačni trijumf trebalo svih pet predviđenih susreta. Stoga na Savi ne vlada nikakva posebna  euforija pred gostovanje u Osijeku. O tome najbolje govore riječi iskusnog trenera mladostaša, Ratka Perisa:

»Već smo arhivirali i zaboravili taj susret. Ok, nismo baš potpuno zaboravili, jer smo ga dosta analizirali, tražili smo uzroke nekih naših 'propada' tijekom meča, razlog zašto smo izgubili treći set. U svakom slučaju, serija je tek počela, i još ništa nismo konkretno napravili u ostvarenju našeg cilja, a to je obrana titule prvaka Hrvatske.«

Zagrepčani odlaze u Osijek na dan utakmice, ne odudaraju od rutine.

»Uvijek idemo na dan utakmice, nema potrebe ništa mijenjati u toj našoj rutini. Znamo što nas u Osijeku očekuje, domaća atmosfera, 'nabrijani' domaćin željan pobjede, jednom riječju – bitka. Ali, imamo mi 'oružje' za tu bitku, i nadam se da ćemo se iz Osijeka vratiti s još jednom pobjedom. Sve su karte na stolu, nema tajni, mislim da se više ne možemo ničime međusobno iznenaditi.«

Prošle sezone Mladost je u finale ušla s 0-2, pa na kraju slavila s 3-2 u seriji. Ove godine su oni krenuli s prednošću.

»Ništa to ne znači, dobro je to pokazala i prošla sezona. Pola naših igrača bilo je i lani u sastavu, dobro to znaju. Stoga idemo utakmicu po utakmicu, i razmišljamo samo o slijedećoj, ne radimo neke prevelike planove niti kalkulacije. Znamo samo da nas nakon osječke utakmice u nedjelju očekuje još svakako i susret u Zagrebu, 2. svibnja, i o ničemu drugom ne razmišljamo,« za kraj će pred odlazak u Osijek kazati trener Mladosti Ratko Peris, koji će protiv Murse na dispoziciji imati kompletnu momčad u kojoj nema ozlijeđenih niti bolesnih igrača.

»Veselim se da će mi Cvanciger biti konkurencija, jer će me to još dodatno natjerati na rad u novom klubu. Gledam ga već neko vrijeme kako napreduje, i sretan sam zbog toga, zbog njega ali i zbog sebe, jer vjerujem da ću i ja tako krenuti uzlaznom putanjom. Cilj mi je postati što bolji odbojkaš, standardni reprezentativac Hrvatske, te kasnije ostvariti i neki dobar angažman u inozemstvu, u nekoj ozbiljnoj ligi«, govori po godinama mladi Teo, ali po razmišljanjima i te kako zreo mladić.

»Pregovori nisu dugo trajali, bilo mi je jako drago da se klub poput Mladosti zainteresirao za mene. Trener Ratko Peris, koji mi je izbornik u juniorskoj reprezentaciji, početkom godine mi je pričao o svojim planovima s klubom, u kojima je i mene vidio. I to mi je imponiralo, dakako, ipak je Mladost naš najtrofejniji i najbolji odbojkaški klub, iz kojeg se zapravo puno lakše odlazi u inozemstvo. Potpisao sam višegodišnji ugovor s kojim sam zadovoljan, i ja i moja obitelj koji su mi bili velika podrška. Jedino im je bilo stalo da završim četvrti razred srednje škole, a to ću naravno i napraviti. Idem u Salezijansku gimnaziju i namjera je ostati tu i polagati ispite kada god uzmognem, vjerujem da će mi u školi izaći u susret. Inače sam vrlo dobar učenik, i nemam problema sa školom.«

Osim s roditeljima Teo je o ovoj za njega velikoj životnoj odluci pričao i sa svojim klupskim suigračima.

»Svi mi od suigrača daju podršku i sretni su zbog mene, s Dukićem koji je nekada igrao u Mladosti sam više puta pričao na tu temu i on mi je davao podršku da odem u neki veći klub, da se još više razvijem kao igrač. Jedino trener nije zadovoljan, on smatra da nisam ispao fer jer nisam govorio o pregovorima, dok nije došlo do konačnog dogovora. On je želio da što duže ostanem u Rijeci, tu završim srednju školu i faks i tek onda odem. Ali, mislim da to ne bi bila dobra opcija za mene, da bi to bilo prekasno. Želim napredovati sada, dok sam još mlad, a u Mladosti vjerujem da ću to i ostvariti«, kaže na kraju Teo, koji zapravo ne dolazi iz sportske obitelji i koji se prije okušao u nekoliko sportova, košarci, nogometu i karateu, dok ljubav prema odbojci nije prevladala. 

Pogotovo se to ogledalo u prva dva seta, gdje su Osječani stalno bili u podređenom položaju. Mladostaši su u svakom od ta prva dva seta sredinom napravili osjetniju razliku koju su onda mirno održavali do kraja. Naime, u svakom od prva dva seta imali su po jednu seriju od 6-0 što je u ovakvim finalnim utakmicama gotovo nemoguće stići.

Ali, u trećem im to nije pošlo za rukom, vodila se cijelo vrijeme izjednačena borba za svaki poen tako da se nije ponovio scenarij iz prva dva seta. Dapače, Osječani tu rade jednu seriju, od 3-0, na poene raspoloženog Giljanovića, za vodstvo od 18:14, što se kasnije pokazalo teško dostižnim.

No, to je očito bilo tek hvatanje zamaha domaćih za posljednji četvrti set, u koji ponovno ulaze s jednom značajnijom serijom, 5-0 za rano vodstvo od 8:3, koje je natjeralo goste na rizičniju igru. Mursa je pokušala uzvratiti serijom 4-0, došla i do 10:11, ali mladostaši malo kasnije uzimaju još jedan zalet serijom 4-0 do 17:13 i sve do konačnih 25:21.

Statistika je naravno na strani Mladosti, aktualnih prvaka Hrvatske: servis 4-2, blok 11-10, poeni u napadu 52-47, pogreške 20-26, dok su Osječani bili bolji tek u prijemu servisa, 65-61%.

Gabrijel Cvanciger s 25 poena najučinkovitiji igrač na utakmici, uz njega Repek je dodao 15, a Gajić 10 poena,  dok su kod Murse dvoznamenkasti Vuković sa 17 i Giljanović sa 15 poena.  

Druga utakmica finalne serije igra se u nedjelju u Osijeku.

I u ovoj su seriji mladostašice startale pobjedom, u prvom susretu u Domu odbojke bilo je 3:0 (14, 22, 19), pa tako s određenom psihološkom prednošću djevojke sa Save kreću u istočni dio grada gdje od 20.15 kreće druga utakmica finalne serije.

Igor Šimunčić, trener Lavica uoči utakmice je izjavio:

»Nakon prve utakmice u kojoj nismo bili niti blizu svoje igre, sutra nas očekuje nova, druga utakmica finala play offa kojoj se neizmjerno veselimo.

Želimo sami sebi dokazati i pokazati da prva utakmica nije realno mjerilo naše igre i samim time odigrati svoju najbolju odbojku. Hoće li to biti dosta za pobjedu, ne znam, kad igraš protiv objektivno najkvalitetnije ekipe u državi, a to je Mladost, onda se nešto pita i njih.

Zaključno, cilj je pokazati dobru igru u kontinuitetu što bi značilo da ćemo obraniti domaći teren i izjednačiti seriju. Da bi nam to uspjelo, pozivam sve ljubitelje Dinama i odbojke da dođu u naš dom na Peščenici sutra i glasno nas podrže na putu do pobjede!«

Sa Save se javila Andrea Mihaljević, jedna od iskusnijih mladostašica:

»Dinamo je odlična ekipa s kojom nije lako igrati. Pogotovo su na domaćem terenu još agresivnije, uz svoju publiku još motiviranije. Iako je finale samo po sebi veliki motiv. Mi smo pobijedile u prvoj utakmici, igrale smo dobro, no mislim da Dinamo nije ipak bio na svojoj pravoj razini, tako da se ne zavaravamo time što smo ih relativno lako savladale. Znamo da će biti teško na Peščenici, ali spremne smo na to. Ja sam osobno jedva čekala da krene finalna serija, i te jake utakmice koje odlučuju o trofeju. No isto tako, koliko god sam željela da što prije krenu, toliko isto sada želim da što prije završe. Ako budemo odigrale na našem nivou, mislim da se možemo nadati pobjedi i u gostima, a onda nam ostaje treći susret kod nas doma koji bi mogao, barem tako sve priželjkujemo, biti i posljednji.«

No, ima i drugi scenarij, na koji su također spremne.

»Naravno da ne ovisi sve o nama, već i o igri Dinama. Mislim da je pred njima sada veliki zadatak, pobijediti u domaćoj utakmici i poravnati finalnu seriju na 1-1. U tom slučaju, mislim da bi se cijela serija onda mogla razvući i do pet utakmica, što nikako ne bi voljela. Uostalom, želim što prije završiti finale kako bi se mogla priključiti pripremama reprezentacije Hrvatske koje su već počele u Mariboru«.