Zagrebački odbojkaški savez
   
 
Odbojkaški kamp Poreč
NOVOSTI  
 
U ponedjeljak je u Domu odbojke održana komemoracija za Vinka Dobrića
U ponedjeljak je u Domu odbojke održana komemoracija za Vinka Dobrića
U zagrebačkom Domu odbojke koji nosi ime Bojana Stranića, trenera koji je valjda među prvima prepoznao potencijal prerano otišlog s ovog svijeta Odbojkaša s velikim slovom O, održana je u ponedjeljak 14. veljače, komemoracija za Vinka Dobrića Caneta, čovjeka za kojega je odbojka bila sve, i koji se ovom sportu posvetio od kada se kao dječarac s 12-ak godina njime očarao.

Svečano, skromno, ljudski, obiteljski, u dvorani koja mu je bila drugi dom. Redali su se govornici, svaki vezan za neki od dijelova njegovog života, nizale se dogodovštine s Vinkom, a bilo ih je, more... Dalmatinac, Kaštelanin, naravno da je bilo svakojakih zgoda s njime. Zato je i bio omiljen, jer je bio jedinstven, poseban, svoj, a opet svačiji, naš...

Ana Marija Sabljić, s kojom je dijelio stol u Zagrebačkom odbojkaškom savezu 20 godina, prisjetila se njegove erudicije, „...toliko je toga znao, svaki detalj, znao je svaku godinu, pa su svi koji su ikada išta pisali o odbojci zvali njega za informacije...“, prisjetila ga se kao vječnog pobjednika, jer je često govorio, „Moje ime je Vinko, Pobjednik!“

Valentina Bifflin, direktorica Hrvatskog odbojkaškog saveza, upitala se, „Kako se riječima oprostiti od nekoga tko je do pred nekoliko dana bio dio svih nas? Kako opisati nekoga tko je obilježio gotovo pola stoljeća odbojke u Hrvatskoj, tko je živio odbojku i živio za odbojku, imao još toliko toga dati svima nama a prerano nas je napustio?“

Jedna od naših legendarnih odbojkašica, danas trenerica, njegova Kaštelanka, Marija Anzulović, Vinku može zahvaliti svoj životni odabir:„Neki su te oslovljavali s Cane, neki s Vinko, a ipak najveći dio nas na početku te zvao Treneru. I doista, ovaj naš i tvoj Dom odbojke ne bi bio dovoljno velik da prihvati sve odbojkašice i odbojkaše koji su prošli kroz tvoje ruke, toliko je veliki broj imena koje si ti stvorio, a svaki od nas igrača ima svoju priču s tobom...“

Janja Ricov, još jedna suradnica iz Vinkovih tajničkih dana, prisjetila se nečega što ga je uvijek obilježavalo, „stalno si negdje žurio, stalno si htio zapisati negdje puno ideja, provesti ih u djelo, kao da si predosjećao, jer si jako puno znanja htio prenijeti na mlade...“

Duško Radeljević, njegov suborac s terena, svlačionice ali i privatnog života, prisjetio se Caneta kao da je još uvijek tu negdje, kao da će svakog časa iskočiti negdje iz nekog kutka dvorane i onim svojim fakinskim, zaraznim osmjehom nasmijati sve prisutne riječima, „jesam li vas sve zeznuo...“. 

Jesi Vinko, jesi, jer si otišao bez pozdrava, jer si otišao s toliko još planova, a sve si ih držao u glavi, jer si se umorio, ti koji nikada nisi bio umoran.
Ovaj tvoj odlazak s ovog svijeta ionako je zapravo baš u tvom stilu, komemoracija na Dan Svetog Valentina, to je samo Tebi moglo pasti na pamet... 

Napisao: Zlatko Karlo

15. 2. 2022.
politika kolačića     politika privatnosti   zadnja promjena: 16. svibnja 2022., 11,04
Ovo web-sjedište koristi tehnologiju kolačića (eng. cookie) s ciljem omogućavanja boljeg korisničkog iskustva, povezivanja s društvenim mrežama i praćenja posjećenosti. Kolačiće možete onemogućiti u postavkama internetskog preglednika, ali to može dovesti do prestanka rada nekih funkcionalnosti. Nastavkom pregledavanja ovog web-sjedišta slažete se s korištenjem kolačića. Više o zaštiti podataka i pravilima privatnosti možete pročitati u našoj politici privatnosti i politici kolačića. Razumijem