Ivan je potpisao ugovor na dvije godine.

„Dogovorio sam svoj povratak prije kraja sezone. Iskreno, svi smo se nadali da će Mladost osvojiti naslov i da ćemo igrati Ligu prvaka, ali u sportu se nekada ne dogodi sve onako kako želiš. Možda to ni nije loše, bit će slađe sljedeće sezone osvojiti Prvenstvo i onda izboriti Ligu prvaka. S ekipom koju Mladost gradi, nije nerealno da se i zadržimo duže u Europi i napravimo neke lijepe stvari. Iako, ne treba zanemariti CEV kup koji ćemo sad igrati. U tom natjecanju igraju jako veliki klubovi iz Italije, Poljske, Njemačke, Turske… Ponovno će u Zagreb dolaziti velike europske momčadi. Da, moja velika želja je igrati Ligu prvaka protiv najboljih svjetskih igrača, ali idemo korak po korak.“

Baš kao i Zhukouskom, i Ivanu je želja biti pomoć mladim igračima Mladosti.

„Volim biti na terenu s mladima. I kad sam ja kretao u seniorske vode, uvijek je uz mene bio netko iskusan i „držao me za ruku“, uvijek su mi pomagali. Mladost ima odlične mlade igrače koji mogu uskoro mogu biti nositelji kluba. Iskreno, volio bih da je što manje stranaca po našim klubovima, da se najbolji hrvatski igrači vraćaju u našu ligu, ali to ne ide preko noći. Financijski uvjeti su tu jako bitni, odbojka je naš posao i naravno da idemo tamo gdje su nam uvjeti bolji, ali nadam se da će se uskoro i to popraviti i da ćemo što manje morati igrati vani.“

Kako je Ivanu bilo igrati „vani“?

„U Francuskoj je to bila sezona iz snova. Klub koji je dugo bio drugoligaš u kratkom roku je od outsidera došao do naslova. Do Božića smo bili 1. na ljestvici, kao 7. ušli u play-off i osvojili naslov protiv Toursa u dvije utakmice i to kod njih doma u zlatnom setu. Igrali smo i grupnu fazu Lige prvaka… Predobar osjećaj. Nakon toga sam potpisao za Friedrichshafen koji je veliki klub, ali dogodilo se niz problema, jako puno ozljeda, nemaju dvoranu u kojoj mogu igrati Ligu prvaka pa igraju CEV kup, a time slabi i financijska injekcija. Zato su se krpali zadnjih godina. Čudna sezona, svaki tjedan 2-3 igrača su bila ozlijeđena, trenirali smo s juniorima. Od 14 igrača, ja sam jedini koji nije propustio niti jedan trening. Kako je krenulo, rekao sam na pola sezone 'bit će čudo ako se ja odavde izvučem zdrav'.“

Ali uspio je. A uspio se i odmoriti i sada se priključuje hrvatskoj muškoj reprezentaciji koju čekaju kvalifikacije za Europsko prvenstvo.

„U kontaktu sam s izbornikom Perisom. Imam super odnos s njim, on mi je i pomogao kad sam išao igrati u Francusku. Zbog privatnih razloga propustio sam prvi dio ljeta s reprezentacijom, ali sada sam spreman pomoći. Možda sam malo više očekivao od tog prvog dijela. Čujem da se super radi, da je dobra atmosfera, ali na kraju se ipak gleda rezultat. Nije bitna Zlatna liga koliko je bitno kako i od koga gubiš. Ali, srećom imamo još šanse, nije sve izgubljeno i pokušat ćemo sada popraviti situaciju. Okupljamo se u Zadru, a onda nas čekaju utakmice protiv Izraela i Estonije. Pokušat ćemo treći put zaredom otići na EP.“

Iako je u odbojci najčešće suprotni primjer, Ivan je u dvoransku odbojku ušao kroz odbojku na pijesku. Prije nekoliko dana njegov Žnjan gdje je napravio prve odbojkaške korake zasjao je obnovljen. Je li isprobao nove terene?

„Super je kad se grade novi sportski objekti, ali moram biti iskren i reći da me nije oduševilo ono što sam vidio na Žnjanu. Opet odbojka na pijesku nije dobila svoj odvojeni kutak i bojim se da terene nisu dali u dobre ruke koji će to sve održavati. Vidio sam da je na terenu po 20-30 djece, da nitko ne održava pijesak, ne ravna terene, već fali pijeska, tereni nisu ograđeni… Za pravu odbojku na pijesku to nisu adekvatni uvjeti, ali volio bih da se to ispravi dok se još može spasiti stvar“, poželio je Ivan Zeljković.