Azena koja je nastala iz školske ekipe Osnovne škole Eugen Kumičić bila je remek djelo pokojnog Antuna Azenića koji je sanjao svoj san. Taj san nakon nekoliko godina postao je i stvarnost jer tadašnje „klinke“ mukotrpnim radom pod vodstvom Brace Vladimira Jankovića izrasle su u respektabilnu ekipu koja je postala strah i trepet za sve. Ne čudi stoga i natpisi iz tih dana „velikogoričko odbojkaško čudo“.

-On je dao svoj život u odbojku i to mi svi uvijek nosimo sa sobom. Ako kažem da je on svima nama bio deda, mislim da sam dovoljno rekla. Kroz ovaj turnir mali dio onoga što je nama usadio Deda mi danas nastojimo prenijeti na neke druge generacije. Uostalom, to i je naša dužnost, jer kada nešto tako lijepo dobijete to ste onda dužni dati i mlađim kategorijama- o svojim uspomenama na Dedu će Katarina.

Kako su rasle djevojke rastao je i klub koji je iz godine u godinu podizao i rezultatsku ljestvicu. Naslov državnih prvakinja nažalost Azena pod njegovim vodstvom nije uspjela osvojiti, no zato vitrine krasi trofej pobjednica Kupa. Isto tako, zahvaljujući igračicama Azene Hrvatska je dosanjala i europsko zlato.

-Ja ne da sam sretan nego sam i ponosan što sam bio dio te priče. Gledajući danas te curice, to je ono što vas čini sretnim. Kada se prisjetim tih dana ponovno proživljavam sretne i tužne trenutke- ispričao nam je jedan od prvih Azenićevih suradnika, Stjepan Puškar koji je u to vrijeme bio ravnatelj Osnovne škole Eugen Kumičić.

-Pokojni Azenić često je znao reći kako nije važno sudjelovati, važno je biti prvi. Ova mladost koja je danas ovdje ona je budućnost odbojke i sporta. A to je upravo ono što smo i mi zamislili kada smo pokrenuli klub- nastavio je Puškar.

Kako je dobro vidjeti vas opet

Uz gospodina Puškara i članove obitelji Ušić na završnici turnira okupila se i gotovo cijela plejada igračica koja je bila dio te povijesne generacije. Uz Katarinu Ćosić i Dianu Reščić, bila je tu i Senna Ušić, Bernarda Buđa Keleminić, Ines Stipanović, Una Bogović, Petra Burić, ali i mnoge druge igračice Azene koje su kroz naredne godine nosile dres velikogoričkog odbojkaškog ponosa koji je posljednjih sezona  daleko od borbe za trofeje.

-Samo ozbiljnim radom može se doći do cilja. Korak do korak može se doći do toga cilja. Uvijek ima nade, jer tko je željan ozbiljno raditi sa curicama uvijek ima materijala. Šansa postoji, a meni je posebno drago što su moje bivše odbojkašice ušle u te trenerske vode. Vidim da imaju volje i želje, jer povijest se vraća- rekla je Snježana Ušić.

Tako nekako, dvadeset godina od osnutka Azene ta skupina školarki na životnim vrijednostima koje im je usadio Antun Azenić- Deda grade neku drugu priču. Na dobrom su putu, jer Škola odbojke Gorica danas broji preko 100 djece. 

TEKST I FOTO: VGdanas/Igor Đuran